Da, smijte se wannabe piscu koji ne može smisliti naslov. Mogao bih pisati do u jutro o (ne)važnosti naslova jer, priznajmo si, Harry Potter i Prilog Zamjenica Imenica je mogao smisliti prosječni dvanaesto-godišnji dječak koji, ako je kao i njegovi vršnjaci, voli zmajeve, čarobnjake, zlikovce i barbike (ne osuđujte, ja sam morao make-do dok nisam dobio pravog Action Mana).
Do kraja posta mi nešto i padne na pamet za naslov.
Post je ovdje, pa i update o priči. Update, jer nije novo poglavlje (iako imam dvadesetak stranica skica za slijedeća dva) već samo prepravljena prva dva. Koristio sam tehniku, koja mi se zasada sviđa, a to je pisanje iz određenog gledišta sa ograničenim pogledom na svijet. To... nema posebni naziv, ali što je dobro je omogućuje mi da povremeno gledam sa stajališta likova, na okolinu, i njihovi postupci su opravdani i nepredvidljivi, s obzirom na njihovu unutarnju motivaciju.
Prvo poglavlje nije ono staro, već samo novo ubacio da počne zanimljivije, a također zato jer je to jedno od škakljivijih točki gledišta. Htio samo uvesti čitatelja u priču i ostaviti ga sitim sa onim što je napisano, ali opet željnim još toga. U drugom se već prelazi na novu tehniku koju sam oblikovao po uzoru na Georgea Martina i Glukhovskog. Izvrsna unutarnja preispitvanja od autora Metroa i izvrsna ograničena svoprisutnost od autora Igre Prijestolja. I naravno tu je Susan Collins i njezina Katniss koja je hrabra ali i tvrdoglava, pa ni ja neću igrati na hrabrost i heroizam.
Eksperimentiram, eksperimentalna je faza ali reakcija mi se već sviđa - nema otrovnih plinova.
Sada kada sam spomenuo ove naslove, naslov posta može i ostati. Štoviše, jer naslov ne određuje priču, kao što ni ime ne određuje čovjeka. naslov bi trebao biti prvo što podne na pamet autoru kada se zamisli nad gotovim djelom. Iznimka ima, jer inače bi se fantastična 'Pjesma o ledu i vatri' zvala 'Kurve, janjetina i Varys'.
Ne odustajem. Ako i utihnem, to je zatišje pred oluju.
Nema komentara:
Objavi komentar