Promjene umaraju. Ne one same već postupci koje ispravljamo nakon promjene nas samih. Tako i ja, neprestano mijenjam svoju priču; sitnice su to ali za njih treba vremena. I to su nužne promjene; u jednom poglavlju sazrijevam, i vidim neke pogrješke iz prve. Pretpostavljam da će toga biti još puno.
Posebno to utječe na karakteriziranje likova - prije su bili samo ljuske, a sada počinjem više emocija vezati za njih i prikazivati širu pozadinsku prošlost. Bio mi je problem strah, moji likovi se nisu bojali.
Ali nakon nekoliko situacija, reminiscencija u stvarnom svijetu - vidim kako sam glupavo prikazao strah. Umjesto hrabrima prikazao sam ih glupima, jer su njihovi postupci bili previše nelogični, makar i za fiktivnu priču, i previše nepromišljeni. Umjesto toga trebao sam prikazati njihove postupke hrabrima, unatoč strahu, ali prikazati to kroz unutrašnja motive i razmišljanja.
Tako da ću se poslužiti nekim tehnikama koje bi trebale dati širu sliku postupaka likova.
Eto par misli koje sam odlučio zapisati, ako ikada budem sam sebe tražio razloge nekih promjena. Vjerojatno će se opet nesto promijeniti pa ni ovo sve neće vrijediti. Ali u tom slučaju trebalo bi biti bolje. Prvo ću postaviti kratki prolog koji sam napisao u cilju da dadnem pregled prošlosti mjestu radnje, i predstaviti prvog lika (promjena imena - zvuči ponosnije a nije onako nespretno)
Objave ljubavi svijetu, životu i sarkazmu :D
