...is my schlong.
Da, upravo sam pokrenuo novi post samo za ovu šalu koja nije ni toliko originalna ni zrela da bi polovicu mojih čitatelja nasmijala (znači 0, jer 0/2=0) a nisam ni siguran da je i onaj drugi zreo. I ovo je doista loš naslov ako primjetite da nosi naziv formiran kao većina postova na Facebooku koji vode na druge stranice tipa: "Ovo je najstrašnije biće na planeti", "Istražili smo najdublji anus u zemlji" ili "10 (dobrih) proročanstava koja se nisu ispunila".
I onda ispadne da su to politički članci... Nije smiješno to što najstrašnije biće na planeti može biti članak o odbojnoj slici i prilici Vesne Pusić (cockblocking ugly bitch... Can't they show KGK so I get a hard on instead - that Grobničanke tho) ili najdublji anus jest premijer Milanović (uvreda institucije premijera hur dur) a 10 dobrih proročanstva obećanja i prognoze ministara i stručnjaka za slijedeću godinu (turizam je svijetla točka, mada i to možemo zahvaliti Igri Prijestolja i stranim promoterima) već zato što gdje god pogledate guraju vam politiku niz grlo kao da nije dovoljno što vas politika sama na drugom kraju probavnog sustava svakodnevno i to jako.
Na kraju takve stranice vode na domenu dnevnik.hr ili 24sata.hr pa se zapitate koji vrag izvještavaju naši novinari. Kao da zaprepaštujuća količina oglasa kojom vas napadnu kada pristupite njihovoj stranici ne pokazuje da samo koriste našu lakovjernost i povjerenje koje imamo u njih da povećaju broj posjeta svojoj stranici.
Iskreno, to mi se tako gadi, takva glupost; ako sam na njihvoj stranici i imam očigledno pristup internetu i nisam promjenio ISP-a već pola desetljeća pa nemoj mi onda prikazivat oglas od deset sekundi za povoljniji internet kad već imam najpovoljniji internet... Gluplji je onaj koji im se vraća, koji uopće klika na takve linkove (bez uvrede... osim ako vas ne volim, onda se slobodno uvrijedite).
Ali inače, naslovi su precjenjeni. Kada se radi o filmovima i video igrama dobar trailer je puno važniji (pogledajte Call of Duty - ne kao primjer dobre igre već nečega što je potpuno izgubilo smisao tijekom godina u odnosu na naslov; sada bi Call of Your Mom 360 No Scope Swag puno bolje pristajao) ili recenzija ili tagline kod knjige.
Jedna od najdužih stvari na svijetu je i vrijeme proteklo od posljednjeg posta na blogu. Zaboravio sam koliko ovo volim. Sada; može biti da pišem iz dosade jer je kraj semestra i nema se mnogo toga raditi nego čekati završne. A onda, pogledam neobjavljenje postove koje sam pisao tu i tamo i postane mi jasno da nije iz dosade nego je razlog potpuno drugi. Kroza velike periode vremena do nekih ljudi dođe do promjena, posebno nakon jednog burnog perioda kada su probali nove stvari i susretali se sa novim ljudima i situacijama. Svi normalni ljudi te promjene podijele sa svojim bližnjima, pohvale se, požale, razgovaraju, ali ja nisam takav, ja to moram napisati.
Ali stvar je u tome što ovo ne pišem ni iz tuge, radosti, žalosti ni iz potrebe. Nema razloga, i u tome je ljepota. Ovome ću se uvijek vračati, ostale stvari će dolaziti i prolaziti i njih ću zaboravljati ali stvari koje sam zapisao će tu postajati vječno. Nešto budem radio iz sebičnosti, nešto iz žalost, očaja, ali pisati ću uvijek zato jer je to ono što jesam; kada moj brat kaže da ne radi ništa, znači da igra video igre, moja sestra kaže da ne radi ništa kada je pred ogledalom i pravi selfieja a kada mene pitate šta radim a ja kažem ništa, ili da se dosađujem, ili da sam u stanju pripravnosti, to skoro uvijek znači da pišem (osim kada sam na kompu, tada derem kodaru, bejbi!).
Izvrsno je što svako ima nešto što radi kada 'ne radi ništa'. Tužna je pomisao na čovjeka kojemu je stvarno dosadno, koji nije našao neki hobi uz koji se osjeća potpuno. Ljudi provedu sate igrajući League of Legends bez da o tome imaju pojma, i to je u redu, samo onda morate biti sigurni da bolje od toga ne ide, inače bacate vrijeme.
Kada sam igrao LoL potrošio bih čitav dan samo na to i sa vremena na vrijeme bih se osjeća užasno. Sada na ovakav jedan post potrošim sat-dva uvijek na kraju posta, mali Samuel L. Jackson u meni vrišti 'Hell, yeah, motherfucker!'.
Nema komentara:
Objavi komentar